Prošle godine sam u nekoliko navrata, među polaznicima edukacije o interkulturalnoj komunikaciji, provela test koji određuje postotak etnocentrizma. Bila sam oduševljena jer se pokazalo da mladi poslovni ljudi ne samo da nisu skloni etnocentrizmu već su i svjesni globalizacije i drugih kultura u svom okruženju. Bilo je stvarno zadovoljstvo slušati njihova razmišljanja o tome kako su kulture nekih drugih naroda važne jednako kao njihova te da ih treba poštivati i uvažavati.
Idila tolerancije i globalnog razmišljanja trajala je do trenutka kada su sve to o čemu smo pričali trebali „utkati“ u svoj poslovni proces. Odjednom je sve postalo teško.
„Nemamo mi vremena za to.“
„To je još jedan posao uz sve ovo što već radimo“
„Tko će meni platiti što svoje vrijeme trošim na „uštimavanje“ timova, a to mi nije u opisu radnog mjesta?“
„Zašto se mi moramo prilagođavati? Zašto se ONI ne prilagode?“
„Zašto se ONI ne mogu ponašati NORMALNO?“
U globaliziranom svijetu kojeg smo i mi dio, mora se naći vremena za prilagodbu. Bez toga, posluje se otežano, a neki poslovi se čak ni ne mogu ostvariti. Većina današnjih kompanija u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, posluje na međunarodnoj sceni a njeni timovi sastavljeni su od ljudi iz svih krajeva svijeta. Kad netko kaže „nemamo mi vremena“ za prilagodbu, nije ni svjestan da već sad troši puno više vremena ( a tako i novaca) nego što bi mu trebalo za taj isti posao da je prilagodio svoje timove. Zato za one koji misle opstati u globaliziranom svijetu, prilagodba je sve.
Danas više nije dovoljno biti stručnjak u IT industriji, farmakologiji, turizmu, marketingu – uz to trebate biti i vješt govornik, psiholog, poznavati i prilagoditi se kulturama sa kojima surađujete. U poslovnom svijetu današnjice, a sutrašnjice još i više, na cijeni je multidisciplinarnost. Matematičari koji će uz rješavanje matematičkih zadataka poznavati 2 strana jezika, biti izvrsni komunikatori te biti sposobni prilagoditi se timovima sastavljenim od ljudi iz različitih kultura su matematičar budućnosti. Farmaceuti koji također govore više jezika, znaju kako je kroz različite kulture prihvaćen neki lijek ili bolest (pa čak i boja utječe na to hoće li pacijent kupiti neke tablete ili ne) su farmaceuti budućnosti.
Na pitanje „tko će to platiti“, odgovor je – kompanije koje su svjesne globalnih trendova. Nažalost, platiti će i one koje nisu, jer će potrošiti puno više vremena i novaca nego da su educirali svoje zaposlenike i prilagodile svoje poslovanje globaliziranom tržištu.
Zapad ili Istok? Istok ili Zapad? Čije poslovanje je ispravno? Čije treba biti globalno prihvaćeno? Zašto smatramo da je način na koji poslujemo jedino ispravan? Jesmo li stvarno toliko tolerantni koliko tvrdimo?
Postoji pravilo da se u multikulturalnom timu mora prilagođavati onaj tko je u manjini. No, svi članovi unutar multikulturalnog tima moraju biti svjesni razlika, naoružat se strpljenjem i tolerancijom te biti spremni napraviti korak jedni prema drugima. To je jedini način ostvarivanja uspješne poslovne suradnje i realiziranja zadanih ciljeva.